Kako svetlost utiče na san

Antropološki posmatrano, važnost sna ogleda se prvenstveno u tome što trećinu dana provedemo spavajući. To znači da su naši preci trećinu dana provodili u nesvesnom stanju, izlagajući sebe raznim pretnjama od strane predatora i različitih opasnosti. To ukazuje na imperativni značaj sna, jer bi u suprotnom evolucija itekako pogrešila, što se u praksi ne pokazuje često.

Očne duplje su se razvile prvenstveno kao receptori za svetlost, tačnije kako bi svetlost mogla da dopre unutar tela i nahrani ćelije svetlošću, mnogo kasnije se razvio vid i sve njegove funckije.

Cirkadijalni ritam (circadian rhythm) je unutrašnji mehanizam, ili kako ga često nazivamo biološki sat, koji reguliše ciklus sna i budnog stanja. Za navijanje tog sata zaslužne su naše oči, tačnije nervi unutar mrežnjača koji se nazivaju ganglijske ćelije mrežnjače (retinal ganglion cells). Te ćelije imaju razne funkcije kao što su prepoznavanje kretnje (gore-dole; levo-desno), registrovanje kontrasta boja (crveno-zeleno; plavo-žuto) i prepoznavanje doba dana.

Ćelije koje su zadužene za prepoznavanje doba dana, ne znaju šta je doba dana, nemaju predstavu o tome koliko je sati, već šalju informacije mozgu pri izlasku i zalasku Sunca. One to čine na osnovu određenih kontrasta boja koje sunčeva svetlost pravi ujutru kada izlazi ili predveče kada zalazi. Tačnije, sunčevi zraci ujutru prave kontrast između plave i žute boje koji daju signal mozgu da navije taj biološki sat, koji dalje reguliše rad srca, jetre, pankreasa, burega, kičme i ostalih delova tela.

Postoje mnogobrojna istraživanja koja su pokazala da ako taj sat ne dobija potrebne informacije od tih ćelija, organi u našem telu počnu da kaskaju, nivo šećera u krvi se povisi, opadne imuni sistem i slično.

Takođe, nemoguće je zameniti sunčevu svetlost veštačkim svetlima. Što znači da jedino kako možete da navijete ovaj sat jeste da ustanete ujutru do 2 sata nakon izlaska sunca i prošetate se par minuta, izađete na terasu ili stanete na prozor (prozori i naočare smanjuju efekat sunca, jer odbijaju deo fotona).

U nastavku smo pisali o tome kako su san i svetlost tačno povezani.

Pokazalo se da taj određeni kontrast koje sunce ujutru pravi, govori mozgu da je vreme da se luči kortizol (kortizol se inače naziva hormon stresa, ali je u malim dozama neophodan kako bi nam se telo pokrenulo i profunkcionisalo ujutru). Takođe, ta jutarnja svetlost suzbija lučenje melatonina (hormona koji nas čini pospanim i koji reguliše san) i postavlja tajmer kada bi on trebao da krene da se luči, tačnije nakon 14 do 16 sati.

Vrlo važna stvar kada je u pitanju san i njegova povezanost sa svetlošću jeste da bismo trebali da izbegavamo bilo kakvu vrstu svetlosti izmedju 10 uveče i 4 ujutru, pogotovo veštačka i plava svetlosti (ekrani). To direktno utiče na kvalitet sna i funkcionisanje biološkog sata.